Muzej
grada
Pakraca
Virtualnom izložbom "Kulturno-povijesni vodič Pakraca" pokušat ćemo svim posjetiteljima na virtualan način približiti vrijedno materijalno i nematerijalno nasljeđe grada. Prvo izdanje ove edicije posvećujemo najvažnijim kulturno-povijesnim lokalitetima u gradu Pakracu, njihovim svojevrsnim pregledom te se nadamo kako će poslužiti stanovnicima, ali i zainteresiranim gostima grada u prepoznavanju najvažnijih točaka njegova razvoja. Pakrac je grad smješten na rubnom dijelu zapadne Slavonije koji svoj višestoljetni razvoj duguje povoljnom zemljopisnom položaju i smještaju na raskršću povijesno vrlo važnih putova. Od prapovijesti pratimo tragove naseljavanja ovog prostora i otkrivamo zanimljivu povijest urbanog stvaranja, ali i razaranja – razdoblja koja se tijekom razvoja grada Pakraca često izmjenjuju.
Trg bana Josipa Jelačića
Trg bana Josipa Jelačića smješten je na povijesnoj lokaciji u središtu grada, ispred srednjovjekovne utvrde, gdje su se kroz povijest održavali sajmovi. Pakrac se već u 15. stoljeću spominje kao oppidum -trgovište, a 1796. dobiva kraljevsku povlasticu održavanja četiriju sajmova godišnje. Tradicija održavanja sajma (vašara) četvrtkom održala se do današnjih dana te je i danas grad najživlji upravo u ovaj dan kada se svi požure na tržnicu. Jednom godišnje u Pakracu se održava i veliki sajam „Slavonski banovac“, koji je posljednjih godina postao prava turistička atrakcija. Ovaj središnji gradski trg odnedavno je i rekonstruiran i preuređen. Omeđen je zgradom Gradske uprave Pakrac, sagrađene 1954. i mjesto je na kojem možete pronaći rekonstruiranu zidanu stočnu vagu koja se nekada nalazila na trgu, zatim spomenike Ranjenom vojniku autora Vanje Radauša, slavonskom banovcu te poginulim hrvatskim braniteljima. Neposredno iza trga nalazi se i arheološki lokalitet Stari grad Pakrac.
Stari grad Pakrac
(Trg bana Josipa Jelačića)
Stari grad Pakrac, odnosno njegovi današnji ostaci, nalazi se u samom središtu grada, gdje su smješteni objekti gradske uprave, pošte i policije.
Bio je jedna od najvećih utvrda u Zapadnoj Slavoniji, sagrađen je u obliku nepravilnog peterokuta, s jakim debelim kamenim zidovima, ojačanih sa sedam kružnih kula i najvećom, branič kulom potkovastog oblika smještenoj unutar zidina. Vlasnici, a najvjerojatnije i graditelji utvrde, bili su ivanovci (iako se ponegdje spominje mogućnost da su to bili i templari), poznati i moćni križarski red u čijem posjedu se Pakrac nalazio u 13. st.
Od 2017. godine vrše se arheološka istraživanja koja nam svake godine donose nove rezultate i pružaju sve više podataka o izgledu, razvoju i načinu života unutar utvrde.
Stara vijećnica
(Ulica hrvatskih velikana 3)
Ovaj slikoviti objekt izgrađen je u baroknom stilu, a po nekima je jedan od najljepših zidanih baroknih objekata u Hrvatskoj. Na pročelju i danas ponosno stoji godina gradnje - 1771., a ulaz u prizemlju natkriven je trijemom rastvorenim s lukovima.
U unutrašnjosti je u najvećoj prostoriji na prvom katu sačuvan danas posljednji, baroknim štukaturama ukrašen strop u Pakracu. Zgrada je izvorno imala funkciju općine, iako se zbog prilično nepravilnog oblika postavlja pitanje o njenoj prvotnoj namjeni. Sredinom 20. stoljeća ovdje je bio smješten i gradski muzej koji je djelovao 10-ak godina da bi potom prestao s radom, a muzejska zbirka koja se u njemu čuvala jednostavno je nestala. Danas u ovom prostoru djeluje Turistička zajednica Grada Pakraca te nekoliko gradskih udruga.
Vlastelinski kompleks Janković
(Trg bana Josipa Jelačića, Ulica hrvatskih velikana)
Grofovi Jankovići Daruvarski kupuju pakračko vlastelinstvo 1760. godine i ono ostaje u njihovu posjedu puno stoljeće. Za razvoj vlastelinstva najzaslužnija su dvojica članova ove obitelji, Antun i Izidor Janković. Pod upravom Antuna Jankovića, Pakrac postaje gospodarsko središte bogatog vlastelinstva, te dobiva stabilnu podlogu za procvat gospodarstva u 19. stoljeću.
Središte nekadašnjeg pakračkog vlastelinstva i danas predstavlja samo središte grada, a zajedničkim imenom naziva se Vlastelinski kompleks Janković. Obuhvaća stambene i gospodarske zgrade vlastelinstva izgrađene u baroknom stilu, većinom tijekom razdoblja u kojemu je barun Imsen bio vlasnikom ovog vlastelinstva.
Muzej grada Pakraca/ Mali dvor Janković
(Ulica hrvatskih velikana 2)
Nekadašnja zgrada upravnog dijela vlastelinstva nazivana je i kineskim paviljonom zbog svog posebnog, mansardnog, dvostruko prelomljenog krova. Sagrađena je u prvoj polovici 18. stoljeća, a u njoj je izvorno bila smještena uprava vlastelinstva. Građena je u stilu baroknog klasicizma te je vjerojatno nadograđena u doba Antuna Jankovića. Osnovna uprava svakog vlastelinstva sastojala se od upravitelja (provisor), računovođe (exactor) i advokata (fiskal) uz koje je postojala i nekolicina nižih službenika, uglavnom Nijemaca i Mađara.
Tijekom duge povijesti postojanja, zgrada je mijenjala namjenu pa je jedno dulje vrijeme ovdje bio smješten i Đački dom, a nakon stradanja u Domovinskom ratu te obnove objekta danas u njemu djeluje Muzej grada Pakraca.
Kurija Janković/
Osnovna glazbena škola Pakrac
Kurija ili dvorac za stanovanje vlastelina i njegove obitelji, barokna je građevina iz prve polovice 18.stoljeća. Zgrada je pravokutnog tlocrta, pročeljem okrenuta prema ulici, razvedena s dva reda prozorskih otvora i velikim baroknim vratima. Kasnije joj je dodana i altana s dvorišne strane. Ovaj je objekt tijekom godina mijenjao svoj izgled (mijenjala se visina i izgled krova te ukrasi na pročelju), a najnoviji dobiva obnovom nakon Domovinskog rata. Nesumnjivo je kako je interijer kurije, kao mjesto stanovanja vlastelina, nekada bio raskošno ukrašen zidnim ukrasima, ali i unutarnjom opremom koja se nažalost nije očuvala do današnjih dana.
Objekt je kroz povijest korišten za različite namjene pa je ovdje jedno vrijeme bila smještena uprava "Slaveksa", Đački dom, a nakon Domovinskog rata i obnove od 2003. u ovim prostorima djeluje Osnovna glazbena škola Pakrac.
(Trg bana Josipa Jelačića 1)
Gospodarske zgrade vlastelinstva
(Ulica hrvatskih velikana 4)
Nigdje u Slavoniji uz objekte za stanovanje i upravne objekte jednog baroknog vlastelinskog kompleksa nisu očuvane i zgrade gospodarske namjene. Kao jedini takav u cijeloj Slavoniji, Vlastelinski kompleks Janković predstavlja izuzetno vrijednu kulturno-povijesnu cjelinu.
Dvije gospodarske dvorišne zgrade zidane su prizemnice izduženog pravokutnog tlocrta, sagrađene nešto kasnije od kurije i Malog dvora, vjerojatno u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. Zgrada koja danas služi kao Gradska vijećnica nekada je korištena kao konjušnica.
Za prijevoz su se koristile kočije, odnosno kola, za čiji smještaj je služila druga gospodarska zgrada u kojoj se danas nalazi Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika. Cjelina ovog središta vlastelinstva bila je zaokružena prekrasnim perivojem koji je okruživao i oplemenjivao objekte, budući da je obitelj Janković vodila posebnu brigu o hortikulturi na svim svojim imanjima.
Spahijski podrum
Spahijski podrum predstavlja jedan od najzanimljivijih primjera povijesne arhitekture u Pakracu. Postojala su i još postoje različita nagađanja o vremenu izgradnje i namjeni ove građevine (srednjovjekovni samostan, kovnica novca i dr.). Ono što pouzdano znamo jest da je ova zgrada bila skladište pakračkog vlastelinstva u 18. stoljeću, a nazivali su je još i vlastelinskom pivnicom i hambarom. Samo podrijetlo i vrijeme nastanke zgrade još uvijek je prilično nejasno, a priče povezane s podrumom i tajnim prolazom koji vodi do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije ili čak do Čaklovačke utvrde daju mu dodatnu dimenziju tajanstvenosti. Pakračani i danas tvrde kako se ovdje nalazila srednjovjekovna kovnica novca pa iako je u krugovima povjesničara takva tvrdnja u potpunosti odbačena, ipak ćemo ostaviti malu mogućnost makar starijeg podrijetla ili neke druge namjene ove zgrade. Vjerojatno će se budućim istraživanjima Spahijskog podruma i Starog grada razriješiti bar dio nepoznanica, a do tada će ova zgrada kao i do sad zbog svoje veličine i neobičnosti pobuđivati našu maštu.
Nad jednim od ulaznih vrata još uvijek se može vidjeti oštećeni grb kojeg neki stručnjaci smatraju grbom obitelji Janković, dok drugi smatraju kako potječe još iz srednjovjekovnih vremena. Danas se zgrada obnavlja te će postati posjetiteljski centar u kojemu će se nalaziti Gradska knjižnica Pakrac, stalni postav Muzeja grada Pakraca te Interpretacijski centar Svijeta graševine.
(Ul. Josipa Juraja Strossmayera 7-9)
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
(Ulica Josipa Juraja Strossmayera 1)
Katolička crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije posvećena je 1763. godine. Prije ove zidane crkve, Pakrac je imao župnu drvenu crkvu križnog tlocrta, posvećenu sv. Josipu. Crkva je sagrađena na uzvišenju do kojeg vodi široko stubište. Jednobrodna je, s polukružnim svetištem te natkrivenim i masivnim zvonikom smještenim uz pročelje.
Prošla je kroz puno izmjena, ponajviše vezanih uz unutrašnjost, koja je izvorno bila pravi primjer bogatog kasnobaroknog interijera s oslikanim zidovima, drvenim glavnim te još četiri bočna oltara, propovjedaonicom i vitrajima. Ispod župne crkve sagrađene su i tri grobnice.
Veliki donator crkve bio je tadašnji vlastelin Antun Janković, koji je crkvi darovao bočni oltar sa slikom sv. Josipa, posvećen upravo ovom svecu. Glavni oltar crkve posvećen je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a izradio ga je poznati kipar Franjo Straub 1760. godine i dar je biskupa Franje Thauszya.
Uz ovaj glavni oltar, u crkvi su do Domovinskog rata bila sačuvana i dva bočna oltara, oltar sv. Josipa i oltar sv. Antuna Padovanskog. Crkva je stradala u Domovinskom ratu i godinama nakon toga iščekivala je obnovu.
Nakon obnove ukrašena je novim vitrajima suvremenog akademskog slikara Josipa Botterija Dinija, a jedna od njezinih posebnih vrijednosti su i orgulje izrađene u poznatoj majstorskoj radionici orgulja Heferer (1900.).
Hrvatski dom
(Trg pape Ivana Pavla II 10)
Razdoblje do 1945. godine obilježeno je intenzivnim društvenim životom domaćeg stanovništva i doseljenika. To je razdoblje osnivanja raznih društava i gradnje dvaju domova - Češkog i Hrvatskog. Hrvatski dom imao je veliku kino-dvoranu, pozornicu za kazališne predstave, knjižnicu i čitaonicu, te pomoćne prostorije, a njegovu je dogradnju projektirao veliki hrvatski arhitekt i rođeni Pakračanin, Zlatko Neumann. Hrvatski i Češki dom uništeni su u Domovinskom ratu, ali su danas obje zgrade obnovljene i u funkciji. Obnovljena zgrada Hrvatskog doma "Dr. Franjo Tuđman" svečano je otvorena 2011. godine.
Kapela sv. Josipa
(križanje Ulice J. J. Strossmayera i Ulice kralja Tomislava)
Kapela sv. Josipa nalazi se na samom ulazu u središte grada iz pravca Požege. U njenoj unutrašnjosti smješten je kip sv. Josipa koji je gradu poklonila nekad značajna pakračka obitelj Althaler, 1865. godine. Prije zidane crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije Pakrac je imao drvenu crkvu sv. Josipa, stoga ova kapelica predstavlja spomen na nekadašnju crkvu. Sveti Josip danas se štuje kao zaštitnik grada koji svoj dan obilježava upravo na blagdan tog sveca, 19.ožujka.
Kapela sv. Roka
(Ulica sv. Roka)
U vizitaciji iz 1757. godine Ivana Krstitelja Paxyja spominje se drvena crkvica sv. Roka. Danas je na njenom mjestu zidana crkvica, vjerojatno sagrađena nešto kasnije u ovom obliku. Crkvica je građena kao zavjetna u vrijeme epidemije kuge koja je u 18.stoljeću zahvatila ovaj prostor (sv. Rok zaštitnik je od kuge), a blizu crkve nekoć je postojalo i kužno groblje. Spomendan ovog sveca slavi se 16. kolovoza.
Markovac
(Ulica 105. brigade 33)
Markovac je mjesto u šumi Kalvarija na kojem se nalazi izvor vode i kapelica posvećena Majci Božjoj Lurdskoj, izgrađena 1808. godine. U pozadini kapelice nekad je stajalo i drveno zvono. O Markovcu kruži legenda koja kaže kako je ovdje neki slijepi Marko došao na izvor, napio se vode i umio, a nakon toga i progledao. Od tada se izvor upravo po njemu zove Markovac. Niz godina Markovac je bio mjesto na kojem su ljudi osim uživanja u prirodi tražili blagoslov i ozdravljenje. Izvori vode kroz povijest su bili mitska i sveta mjesta, a djevojke iz obližnjeg sela Prekopakra na Cvjetnicu su pješke dolazile do izvora i umivale se u ovoj vodi. Sve do 1991. godine Markovac su pohodili katolički vjernici na blagdan Imena Marijinog, 12. rujna, što je ujedno bio i kram stanovnika ovog dijela Pakračkih vinograda.
Kalvarija
(Vidikovac Tri križa)
Šuma Kalvarija smještena je na rubnom jugoistočnom dijelu grada Pakraca i umjetno je podignuta, odnosno zasađena, početkom 20.stoljeća, vjerojatno između 1910. i 1920. godine. Većinu šumskog sastava Kalvarije čine stabla hrasta, lipe i graba. Simbol Kalvarije su Tri križa podignuta na uzvišenju iznad grada, koja su ovdje postojala i prije sadnje same šume. Križeve je postavio i mjesto uredio pakrački župnik Ivan Dvojak 1802. godine. Ovakva mjesta nastajala su na povišenjima blizu grada, obično krajem 18. stoljeća kao posljednje postaje križnog puta na kojem su se ljudi prisjećali Kristove muke i križa. Na ovom je mjestu tradicionalno na Veliki petak završavala procesija, s polazištem iz crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Kako je Kalvarija tijekom Domovinskog rata bila okupirana, Tri križa su bila minirana kao i cijelo područje šume. Godine 2011. šuma je razminirana, a Grad Pakrac i Turistička zajednica Pakrac planiraju konačno uređenje šume te promjenu njenog statusa u Park šumu.
Kapela sv. Vida
(Nekada se nalazila u Ulici 103. brigade)
Kapela sv. Vida sagrađena je na južnim padinama Kalvarije, na mjestu gdje završava šuma, a počinju tzv. Pakrački vinogradi. Posvećena je 1869. godine kao zavjetna kapela čiji su donatori bili brojni građani Pakraca (među njima i grof Julije Janković). Podignuta je u vrijeme pakračkog župnika Nikole Švajcara, a sagrađena je od kamena s malim zvonikom na samom pročelju.
Svetog Vida kao zaštitnika slave i vinogradari te se njegova zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara i neplodnosti, slavi se 15. lipnja.
Godinama je kapela bila u ruševnom stanju te je 2022. godine nažalost srušena, ali u planu je njezina rekonstrukcija.
Crkva sv. Trojice i Vladičanski dvor
(Trg bana Jelačića 13a)
Pakračka eparhija osnovana je 1699. godine i to kao grkokatolička, a uslijed povijesnih previranja 1705. godine postaje pravoslavna. Nadležna je za cijelu Slavoniju, a kasnije i za sjeverni dio Hrvatske uključujući gradove Zagreb, Bjelovar i Varaždin. Barokna episkopska katedralna crkva sv. Trojice te Vladikin dvor izgrađeni su 1768. godine, a na mjestu današnje crkve nekada se nalazila drvena crkve sv. Trifuna. Nakon stradanja u požaru, crkvu i dvor obnovio je poznati arhitekt Herman Bollѐ. Bollѐ je izvorno baroknu građevinu obnovio u, za njega karakterističnom, eklektičnom stilu. Zidarske i tesarske radove na crkvi radio je pakrački graditelj Stjepan Golubić, reprezentativan ulazni portal isklesao je Ignjat Franz, a mozaik sv. Trojice na pročelju djelo je majstora Sollertija iz Innsbrucka. U unutrašnjosti se ističu izuzetni primjerci umjetničkog obrta, među kojima svakako treba izdvojiti ikonostas za kojeg je nacrt izradio Bollè, a oslikali su ga Stevan Teodorović i Živko Jugović. Crkva se danas obnavlja te se izgledom vraća u stanje obnove s kraja 19. stoljeća.
Izidorova česma
(Trg bana Jelačića 15)
Odmah pored eparhijskog kompleksa nalazi se tzv. Izidorova česma, glavna gradska česma i niz godina javni izvor vode. Stariju česmu dao je obnoviti i obzidati Izidor Janković početkom 19. stoljeća, zajedno s episkopom Josifom Putnikom. Ovdje je tekla voda koju su koristili stanovnici Pakraca, ali i putnici namjernici. Nekada je na česmi stajao natpis: „Josif Putnik episkop pakrački i Izidor grof Janković gospodin Pakraca i daruvara istočnik (vrelo) obnoviše 1882."
Česma je današnji oblik dobila 20-ih godina 20. stoljeća, a kružila je i još uvijek kruži priča kako će onaj tko se napije vode s ove česme sigurno ostati u Pakracu.
Munjara
(prolaz baruna Trenka)
Prva pakračka električna centrala, popularno nazivana munjara ili letrika, osiguravala je Pakracu još od 1906. godine električnu energiju te ga tako stavila uz bok prvim gradovima u Hrvatskoj (četvrti po redu u Hrvatskoj) koji su se mogli pohvaliti ovako ranom elektrifikacijom. Sagradio ju je strani poduzetnik Belgijanac Maurice Sheuer, inače inženjer elektrotehnike, koji se kao mlad i poduzetan našao u Pakracu na prijelazu stoljeća.
Do početka rada električne centrale pakrački domovi osvjetljavali su se petrolejskim lampama, a gradsku rasvjetu činile su petrolejske lampe na drvenim stupovima.
Stanovnici Pakraca s velikim su nepovjerenjem gledali na uvođenje električne rasvjete pa su je sporo prihvaćali i uvodili u vlastite domove. Jedan ljetopisac navodi kako je 1906. godina obilovala kišom i grmljavinom, a među građanstvom se raširilo mišljenje kako je uzrok tome upravo novouvedena električna struja. Pakračka centrala proizvodila je dosta struje za rasvjetljavanje središta grada i Bolnice sve do 1931. godine, kada je nakon dugogodišnje rasprave vlasnika i gradskih vlasti oko cijena struje prestala s radom.
Njezin vlasnik Maurice Scheuer vratio se u Bruxelles gdje je i umro. Zgrada munjare dugo je bila u derutnom stanju, te je 2012. godine srušena.
Kuća Golubić
(Ulica kralja Tomislava 7)
Kuća je sagrađena u secesijskom stilu i bila je dom jednog od najpoznatijih pakračkih graditelja - Stjepana Golubića. On je jedan od najzaslužnijih za novo lice grada na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada polako nestaju njegova ruralna obilježja, a broj novih urbanih jedinica naglo se povećava. Vrijeme je to naglog uzleta obrta i trgovine, a građevine nastale u ovom razdoblju građene su u secesijskim oblicima suvremenog europskog stila. Golubić, inače rođen u Nagyatadu, nakon izobrazbe u Grazu i Pešti došao je u ovaj kraj te u njemu ostavio svoj neizbrisiv trag gradeći neke od najimpresivnijih objekata onoga vremena. Sagradio je niz monumentalnih obiteljskih kuća bogatih trgovaca i obrtnika (Ulica hrvatskih velikana 11, 12, 21, Bolnička ulica 11, Strossmayerova 39, Ulica kralja Tomislava 5 i 7 i parohijske kuće). Najreprezentativnija kuća svakako je ona obitelji Grgurić (Trg 76. bataljuna 1), izuzetan primjer secesijskog oblikovanja koja se upravo zbog svoje ljepote i upečatljivosti često pojavljuje kao motiv na starim razglednicama.
Kuća Grgurić
(Nekada se nalazila na križanju Ulice braće Radića i Ulice Gojka Šuška)
Nekada jedna od najljepših zgrada u Pakracu, sagrađena je 1906. godine. Dvostruka je to uglovnica koja je nekoć imala istaknute tornjiće, balkone rastvorenih prozora ovalnih oblika. Posebno se isticala bogatstvom štukaturnih ukrasa koji su zadržali elemente historicizma, ali su se miješali i s onima secesijskog tipa. Poznati pakrački graditelj Stjepan Golubić gradio je ovaj objekt za sebe kao stambeno-poslovnu zgradu, ali ga kasnije prodaje pakračkim trgovcima braći Grgurić, po čijem će prezimenu kuća ostati poznata. Svoj izvorni oblik izgubila je 70-ih godina 20. stoljeća kada su uklonjeni tornjići i ukrasi s pročelja te je dobila sasvim drugačiji, tada moderan "pročišćeni" oblik. Nakon devastacije u Domovinskom ratu, godinama je goste grada dočekivala u nezavidnom stanju s prilično ironičnim natpisom „Budućnost“ na pročelju. Upravo zbog činjenice kako je predstavljala opasnost za sigurnost prolaznika i građana, srušena je i uklonjena 2016. godine.
Venecija
(Obala Petra Krešimira IV)
Godinama omiljeno šetalište Pakračana, prostire se uz tok rijeke Pakre. Izvorno je ovaj dio grada uz rijeku Pakru ozelenjen 1883. godine. Na samom njenom završetku postojao je i bazen (1909.), odnosno improvizirano i vrlo popularno gradsko kupalište uz poznati Špančićev mlin. Ovdje je nekada stajala i židovska sinagoga, bogomolja pripadnika prilično brojne židovske općine u Pakracu, sagrađena 1875. godine, a nažalost srušena 1941. godine. Šetalište je preuređeno i obogaćeno novo zasađenim stablima i raslinjem.
Trenkov dvorac
(Ul. Matije Gupca 2)
Ovaj barokni dvorac najvjerojatnije je sagradio poznati ratnik i legendarni vojskovođa Franjo barun Trenk koji je kraće vrijeme u prvoj polovici 18. stoljeća bio posjednik pakračkog vlastelinstva. Njegov dvorac u Pakracu četverokutnog je oblika s unutarnjim otvorenim dvorištem i vrlo je sličan njegovim dvorcima u Trenkovu i Pleternici. Oko objekta nekad se prostirao prekrasno uređen perivoj. Nakon što je imao stambenu funkciju, dugi niz godina korišten je kao vojarna, prvo za Trenkove pandure, a kasnije i vojnu posadu koja je iseljena iz stare pakračke utvrde 1750. U dvorcu je bila smještena i Bolnica (osnovana između 1770. i 1780.) te iza toga poznata Učiteljska škola, koja će ovdje djelovati sve do 1965. godine.
Danas je nažalost zgrada napuštena, ali se nadamo obnovi koja će kroz novu funkciju dati novi sjaj ovom starom i značajnom povijesnom zdanju.
Kapela svetog
Ivana Nepomuka
(Ulica Matije Gupca 2)
Sveti Ivan Nepomuk zaštitnik je ispovjedne tajne i mostova, a nacionalni je zaštitnik i Češke republike. Zagovornik je u borbi protiv poplava te su diljem Srednje Europe brojne crkvice i kipovi posvećeni ovom svecu podizane upravo pored mostova. Pakračka kapelica sagrađena je preko puta Velikog mosta koji na istom mjestu stoji stotinama godina. Današnji prepoznatljivi oblik dobila je početkom 20. stoljeća (vjerojatno 1903.), kada je pregrađena i nadograđena u stilu historicizma, odnosno neogotike. Često je pronalazimo na starim pakračkim razglednicama. Uz Hotel Pakrac i Veliki most, jedan je to od češćih i ljepših motiva na ovim starim prikazima grada.
U samoj unutrašnjosti ističu se vitraji na kojima su istaknuta imena donatora, redom uglednih pakračkih građana (Stjepan Golubić, Marija Miller, Petar Jurišić, Josip Pazman). Drveni retabl oltara izrađen je u Tirolu u majstorskoj radionici Ferdinanda Stuflessera, a zidovi i križno-rebrasti svodovi ukrašeni su različitim motivima te se među njima posebno ističe svod u svetištu koji je dodatno naglašen bojama hrvatske trobojnice. Obnova unutrašnjosti kapelice završena je 2022. godine.
Hotel Pakrac
(Trg dr. Ivana Šretera 1)
Hotel Pakrac sagrađen je davne 1781. godine i to kao "Velika gostionica". Vidljiv je i na najstarijem slikovnom prikazu grada Pakraca, na matrici za bakrorez s početka 19. stoljeća. Na prijedlog jednog od odbornika Zastupništva Trgovišta Pakrac, Ljudevita Steina, 1886. godine preimenovan je u „Hotel Pakrac“. Tijekom vremena zgrada hotela mijenjala je izgled, a ovaj današnji ponajviše duguje pregradnji iz druge polovice 19. stoljeća.
Smješten uz glavnu cestu, bio je mjesto koje je prihvaćalo putnike namjernike s raznih strana,važno središte društvenog i kulturnog života grada, mjesto održavanja različitih skupova i zabava, a u jednom dijelu hotela djelovala je i Hrvatska čitaonica. Uz hotel je nekada bila izgrađena i kuglana, dok je stanica za kočije, fijakere te kasnije autobuse, dugo bila smještena upravo ispred ovog objekta. Hotel Pakrac i danas je u funkciji ugostiteljskog objekta i prenoćišta.
Aleja kestenova
U Pakracu se uvijek velika pažnja polagala uređenju grada te perivoja i zelenila. Svaka važnija zgrada u gradu bila je okružena pomno uređenim perivojem, a grad je imao nekoliko šetnica. Tako je krajem 19. stoljeća nastala i poznata šetnica Aleja kestenova. Najviše političko i gospodarsko tijelo Trgovišne općine Pakrac 1885. godine predložilo je gradnju šetališta od Velike gostionice (današnji Hotel Pakrac) sve do željezničkog kolodvora (današnja stara željeznička stanica), što je uskoro i učinjeno. Predvidjela se sadnja stabala kestena i bagrema, što je u ono vrijeme bilo izuzetno popularno. Sadnice kestena kupljene su u Zagrebu kod trgovca D. Wahla, a koliko nam je poznato, bagrem ipak nije posađen. Unatoč svojoj stoljetnoj starosti, ova stabla kestena ponosno stoje i danas, te čuvaju uspomenu na putnike namjernike i šetače koji su nekada svakodnevno prevaljivali put od stanice do grada, a o uređenju zelenih površina i perivoja vodila se izuzetna briga.
Mađarica
(Stara željeznička postaja Pakrac)
Izuzetno veliku važnost za razvoj Trgovišta Pakrac predstavljalo je prometno povezivanje željezničkom prugom. Na ovaj je način Pakrac dobio izravnu vezu sa svim glavnim gradovima i morskim lukama Austro-Ugarske Monarhije. Pruga Barcz-Virovitica-Pakrac s pripadajućim odvojcima puštena je u promet 1885. godine, a konačno je dovršena 1897. godine. Veliku ulogu u izgradnji pruge imao je veći broj doseljenih obrtnika koji su ovdje dolazili iz svih krajeva Monarhije. U Pakracu još uvijek možete vidjeti parnu lokomotivu na staroj željezničkoj stanici. Lokomotiva nosi oznake 51-012, strojovođe su je od milja zvali "Mađarica", a proizvedena je 1926. godine u Budimpešti. Dugačka je 11 m, teška 51,2 tonu, najveća brzina bila joj je 60 km/h, a trošila je punih 180 kg ugljena na sat. Zanimljivo je kako je upravo iz Pakraca 23. rujna 1988. godine svečano otpremljena posljednja parna lokomotiva u bivšoj državi te je tako označen kraj jedne ere obilježene ovim parnim strojevima.
Kraljevska zemaljska bolnica
(Bolnička ulica)
U Pakracu je 1898. godine sagrađena nova, te s radom započela prva Javna kraljevska zemaljska bolnica u Hrvatskoj. Do tada je pakračka bolnica bila smještena u Trenckovom dvorcu. Nova ustanova bila je podignuta sredstvima Kraljevske zemaljske vlade, a ovakve bolnice bile su među najbolje opremljenima i najbolje upravljanim bolničkim ustanovama. Sagrađena je malo dalje od centra gradu u neposrednoj blizini rijeke Pakre, a bila je okružena dobro održavanim perivojem. Vlada je 1908. godine odlučila da se u Pakracu podigne i Zavod za umobolne, zbog čega se godine 1910. gradi nova zgrada u neposrednoj blizini Bolnice. Bolnicu je projektirao naš poznati arhitekt Ignjat Fischer, a nova zgrada sagrađena je na samoj obali Pakre dosta dalje od glavne bolničke zgrade. Nakon stradanja u Domovinskom ratu, ovi objekti, inače zaštićeni kao kulturni spomenici od izuzetne vrijednosti, čekaju svoju obnovu i prenamjenu.
Planinarski dom Omanovac
(Kraguj)
Planinarski dom Omanovac nalazi se u Pakracu na 655m nadmorske visine te pruža prekrasan pogled na čitav grad.Današnji planinarski dom treći je po redu dom pakračkih planinara. Prvi je sagrađen na Velikoj Poljani 1937. godine, ali je stradao u vihoru Drugog svjetskog rata. Drugi je sagrađen na temeljima doma iz 1963., uništen u požaru koji je u njemu buknuo 1974. godine. Sadašnji planinarski dom obnovljen je i svečano otvoren 1977. godine. Omanovac je omiljeno izletište Pakračana ali i gostiju s različitih strana. Omiljeno je odredište zbog prirodnih ljepota, svježeg zraka, ali i neobično gostoljubivih domaćina te nezaboravnih druženja u neobično brdovitoj Slavoniji. Ovaj planinarski dom je 2014. godine proglašen najboljim planinarskim domom unutar Hrvatskog planinarskog saveza.
