Slavonski banovac ili banski denar srebrni je novac kovan u Pakracu, sredinom 13. stoljeća u prvoj hrvatskoj kovnici novca. Iako još ne možemo sa sigurnošću potvrditi, kovnica se vjerojatno nalazila u srednjovjekovnoj utvrdi, pakračkom Starom gradu, čiji se ostaci i danas nalaze u samom središtu grada.
Novac je kovao ban koji je na to imao kraljevsko pravo i bio je autonoman za Kraljevinu Slavoniju u vrijeme kada se Hrvatska nalazila u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu.
Prvi puta se spominje u jednoj srednjovjekovnoj povelji, točnije povelji u kojoj Bela IV. rješava spor između ostrogonskog nadbiskupa i zagrebaškog biskupa nastao oko prihoda ove kovnice, koja se u povelji naziva camera de Puchruch. Camera je latinski naziv za kovnicu ili čak za centralno novčarsko tijelo cijele ondašnje Kraljevine Hrvatske. Povelja je izdana 1256. godine što nas navodi na zaključak kako je kovnica u Pakracu vjerojatno postojala i ranije, ali koliko dugo još uvijek ne znamo. Znamo da je 1260. godine kovnica prebačena u Zagreb, u nepoznatim okolnostima, a ondje su se banovci kovali i kolali sve do 1384. godine.
Naziv kovanici dao je Ćiro Truhelka, povjesničar koji se najiscrpnije dosada bavio ovom temom. Slavonski banovac srebrna je pločica promjera 15 mm i prosječne težine 0.93 grama. Ono što ga je izdvajalo od ostalih kovanica iz tog razdoblja jest izrazita kvaliteta izrade te vrlo visoka i postojana čistoća srebra (preko 900/1000).
Zbog ovih značajki banovac se koristio kao sredstvo plaćanja i u drugim zemljama u našoj okolici pa su tako kovanice našeg banovca pronađene u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Mađarskoj pa čak i u Rumunjskoj.
Izgled banovca prepun je simbolike koja se ni danas ne može točno protumačiti. Na prednjoj strani prikazan je lik kune u trku nalijevo između dvije šesterkokrake zvijezde. Pretpostavlja se da je kuna prikazana na novčiću zbog svog gospodarskog značaja koji je imala u srednjem vijeku. Krzno ove životinje, koja je bila brojna u slavonskim šumama, dugo je bilo platežno sredstvo. Također jedan od važnijih poreza u srednjem vijeku naziva se marturina odnosno kunovina.
Uokolo prednje strane novčića smješten je natpis na latinskom jeziku, u početku omeđen s jednom, a kasnije s dvije niske bisera, po kojemu se slavonski banovci dijele u dvije skupine. Prvu grupu čine serije s natpisom MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA ili kraljevski novac za Slavoniju, a drugu one s natpisom MONETA DVCIS P(ro) SCLAVONIA ili banski novac za Slavoniju.
Na naličju kovanice u sredini se nalazi patrijarhalni (dvostruki) križ, dok se ispod donje prečke križa nalaze dvije okrunjene glave (vjerojatno kralj i herceg). Iznad nje, u ravnini s gornjom prečkom, nalaze se zvijezda i polumjesec. U ravnini s donjom prečkom križa pojavljuju se i sigle, odnosno oznake koje nam pobliže govore o tome za vrijeme kojeg bana je novac kovan.
Uz denare (banovce) kovali su se i poludenari (oboli) na kojima se nalazio skraćeni naziv REX SCLAVONIAE ili DVX SLAVONIAE.
Zbog značaja i ugleda banovca kao jedne od najljepših hrvatskih, ali i europskih kovanica, lik kune bio je inspiracija za ime monete Hrvatska kuna koja se koristila u Hrvatskoj od 1994. do 2023. godine.
Kuna (između dvije rijeke i između dvije šesterokrake zvijezde) postat će kasnije (1496.) dio grba Slavonije, ali i najstarijeg grba grada Pakraca.
Originalni primjerci slavonskog banovca pronađeni u Pakracu čuvali su se nekada u pakračkom muzeju koji je djelovao od 1954. do 1969. godine. Nakon njegova zatvaranja pohranjuju se u sefu Općine, a nakon Domovinskog rata gubi im se svaki trag. Nakon ponovnog osnivanja Muzeja grada Pakraca, zahvaljujući darovanjima i otkupu, slavonski banovci ponovno se čuvaju u arheološkoj muzejskoj zbirci.
Postojanje srednjovjekovne kovnice novca u kojoj su se kovali poznati slavonski banovci nepobitan je dokaz važnosti Pakraca još od najranije hrvatske povijesti.
Posjetite nas i iskujte svoju repliku slavonskog banovca!
